Autor: doc. dr. sc. Maja Karin, internist – gastroenterohepatolog
Postavljanje dijagnoze
U kliničkoj praksi postoje bolesnici kako s tipičnim simptomima, tako i sa netipičnim simptomima celijakije. Nakon postavljene kliničke sumnje (simptomi bolesti, postojanje drugih autoimunih bolesti, pozitivna obiteljska anamneza), bolesniku se putem krvnih testova određuje postojanje antitijela tipičnih za celijakiju – anti-Ttg (tkivna transglutaminaza) vrste IgG i IgA, te eventualno DGP (deamidirani peptid glijadina) ili EMA (endomizijska antitijela).
Ukoliko su navedeni serološki testovi pozitivni, sljedeći korak je ezofagogastroduodenoskopija s biopsijom tankog crijeva, kako bi se potvrdila klinička sumnja na celijakiju. Sama procedura je bezbolna, no može biti neugodna, te se može izvoditi uz nadzor anesteziologa u općoj sedaciji.
Patohistološki nalaz biopsije uzet endoskopskim putem se procjenjuje od strane patologa, te ukoliko postoji infiltracija sluznice limfocitima, hiperplazija kripti uz atrofiju crijevnih resica, stupnjuje se Marsh klasifikacijom 0–3. Što je crijevna atrofija teža, Marsh klasifikacija je veća. Sama biopsija predstavlja zlatni standard za postavljanje dijagnoze celijakije.
U dvojbenim slučajevima genetsko testiranje HLA DQ2 i DQ8 lokusa može se koristiti u odbacivanju dijagnoze, jer ako ih nema, isključuje se postojanje celijakije. Genetsko testiranje se ne radi uobičajeno.
Dijagnoza celijakije je doživotna, te raniji mitovi o „izlasku i prolasku bolesti“ nisu opravdani.
Liječenje celijakije
Liječenje celijakije zahtijeva TRAJNU, STROGU, DOŽIVOTNU BEZGLUTENSKU DIJETU, bez tragova glutena.
U praktičnom smislu riječi ista podrazumijeva isključivanje pšenice, raži, ječma i namirnica sa primjesama istih. Što se s dijetom prije započne, ranije nestaju simptomi bolesti.
U povojima su različite eksperimentalne terapije za primjenu lijekova kod bolesnika s celijakijom, no trenutno su dostupne samo u okviru istraživačkih studija i za eksperimentalne svrhe.
Nadzor bolesnika
Nakon postavljanja dijagnoze, svim bolesnicima se preporučuje napraviti antropometrijsko mjerenje, uključujući vaganje i određivanje BMI-a. Potrebno je procijeniti eventualne nutritivne deficite, što uključuje procjenu krvnih nalaza: krvne slike, željeza, kalcija, vitamina D, vitamina B12, folne kiseline i jetrene funkcije.
Zbog eventualnih nutritivnih deficita i mogućih hormonskih disbalansa, jako je bitan multidisciplinarni pristup liječenju.
Uspješnost terapije provjerava se klinički (nestanak simptoma) i praćenjem titra antitijela. Kontrola antitijela preporučuje se nakon 3–6 mjeseci od započete dijete, a potom svakih 12 mjeseci.
Ukoliko je titar antitijela uredan, smatra se da je bolesnik na adekvatnoj dijeti. U protivnom, bolesnika s pozitivnim titrom treba opetovano educirati od strane nutricionista zbog visokog rizika od nepridržavanja dijete – bilo slučajnog, bilo namjernog.
Nakon što se bezglutenska dijeta započne, očekuje se oporavak crijevnih resica uz strogi dijetetski režim prehrane unutar 12 mjeseci.
Iako je kontrolna biopsija u literaturi predmet rasprava, savjetuje se svim bolesnicima napraviti kontrolnu patohistološku analizu do 24 mjeseca od početka dijete.
Refraktorna celijakija
Ukoliko nema patohistološkog oporavka uz strogi bezglutenski režim prehrane, radi se o refraktornoj celijakiji.
Takvi pacijenti zahtijevaju strogi nadzor i eventualnu kortikosteroidnu terapiju, zbog rizika od nastanka malignih bolesti probavnog trakta.
Liječenje celijakije zahtijeva TRAJNU, STROGU, DOŽIVOTNU BEZGLUTENSKU DIJETU, bez tragova glutena.