Uravnotežena prehrana-riječ nutricioniste

VAŽNOST URAVNOTEŽENE BEZGLUTENSKE PREHRANE

Za osobe s celijakijom, bezglutenska prehrana mora biti stroga i provoditi se doživotno jer i mali tragovi glutena u hrani mogu dovesti do oštećenja sluznice i štetnih posljedica na zdravlje. Pravilno provođenje bezglutenske prehrane dovodi do nestanka simptoma, oporavka sluznice tankog crijeva, utječe na bolji rast i razvoj djece i mladih, smanjuje rizik od drugih zdravstvenih komplikacija, ali i povećava kvalitetu života oboljelih.

Strogu bezglutensku prehranu nije jednostavno provoditi i udio osoba s celijakijom koje ju striktno i pravilno provode daleko je od idealnog. Podaci iz literature pokazuju kako je vjerojatnost pridržavanja bezglutenske prehrane bolja kada je osoba dobro informirana o samoj bolesti i bezglutenskoj prehrani te ako oboljele redovito nadziru gastroenterolog i nutricionist, negoli ako se to čini rijetko ili nikako. Zato, nakon postavljanja dijagnoze i razgovora s oboljelima i članovima obitelji te pružanja informacija o samoj bolesti, novodijagnosticirane celijakičare treba uputiti na nutricionističko savjetovanje i kreiranje smjernica koje uključuju preporuke o bezglutenskoj prehrani, odabiru namirnica, čitanju deklaracija, pripremi hrane i kreiranju nutritivno-uravnoteženih bezglutenskih obroka.

Bezglutenska prehrana kao i uravnotežena prehrana za zdravu populaciju treba zadovoljiti energetske i nutritivne potrebe pojedinca. Preporučuje se više obroka kroz dan, što se raspoređuje ovisno o rasporedu, potrebama i tjelesnoj aktivnosti osobe. Generalne smjernice bi bile unos 3 glavna obroka kroz dan i 1-2 užine.

Preporučuje se da se glavni obroci kreiraju po shemi zdravog tanjura. Pola obroka bi trebale sačinjavati namirnice iz skupina povrća i voća, dok na drugi dio tanjura serviramo izvore ugljikohidrata (žitarice i proizvodi od žitarica bez glutena poput tjestenine, korjenasto povrće poput krumpira, cvekle, batata…) i izvore proteina (meso, jaja, riba, mliječni proizvodi, grahorice…). Obrok pripremite ili začinite s izvorima masti (biljno ulje poput maslinovog ulja, maslac, mast, avokado…), začinskim biljem te jednostavnim i deklariranim začinima.

Uz obrok serviramo vodu, nezaslađen čaj, kompot od kuhanog voća ili šalicu jogurta i mlijeka. Za osobe koje imaju intoleranciju na laktozu, birati opcije bez laktoze ili biljne zamjene za mlijeko s oznakom bez glutena (bademovo, kokosovo, rižino “mlijeko”).

Nutricionističko praćenje važno je i za oboljele koji strogo provode bezglutensku prehranu kako bi se uz to pratile smjernice raznolike, uravnotežene prehrane i osigurao dostatni unos svih makro- i mikronutrijenata. Bezglutenska prehrana, jedini lijek za oboljele od celijakije, može biti neuravnotežena zbog nedostataka nekih hranjivih tvari.

OSIM GLUTENA, ŠTO JOŠ NEDOSTAJE BEZGLUTENSKOJ PREHRANI

Istraživanjima su uočeni specifični nedostaci u bezglutenskoj prehrani (smanjen unos tiamina i vitamina D), ali i loš odabir namirnica, što mogu biti razlozi generalno nekvalitetne bezglutenske prehrane i nutritivnih nedostatka. Bezglutenska prehrana obično je siromašna vlaknima, a veća količina bezglutenske prerađene hrane ima veći glikemijski indeks s većim udjelom šećera i masti te manjim udjelom bjelančevina nego jela s glutenom što predstavlja veliki problem osobama s dijabetesom i inzulinskom rezistencijom.

Konzumiranje neuravnotežene bezglutenske prehrane povlači za sobom i mogućnost razvitka nuspojava, npr., opstipacija, meteorizma, neadekvatnog unosa makronutrijenata, u prvom redu proteina i vlakana, zatim B-vitamina te natrija, kalija i cinka, što pogotovo može biti problem u dječjoj dobi kada je prikladna prehrana bitna za pravilan rast i razvoj.

Nutritivni status novodijagnosticiranih ovisit će o trajanju aktivne, ali nedijagnosticirane bolesti, opsegu štete koju je bolest nanijela gastrointestinalnom traktu i stupnju malapsorpcije. Neke osobe će u vrijeme dijagnosticiranja patiti od gubitka težine, anemije i vitaminsko-mineralnog deficita. Zato uz adekvatno planiranje prehrane, suplementaciju oboljelih od celijakije trebaju obavezno nadzirati liječnici i nutricionisti.

Većina preporučenih doza vitamina, suplemenata u prehrani dana je na osnovi mjerenja “pune” apsorpcijske moći zdravih pojedinaca. Doze za oboljele od celijakije mogu biti više, ali i niže od doza preporučenih zdravim pojedincima. Najpravilniji je pristup laboratorijsko određivanje vitaminsko-mineralnog statusa oboljeloga. Dva su aspekta suplementacije kod oboljelih od celijakije: nadoknada nutrijenata kojima je utvrđen deficit te prevencija bolesti i stanja koji se nerijetko javljaju kao posljedica malnutricije (osteoporoza, anemija, grčevi mišića…).

Kod oboljelih od celijakije čest je deficit folne kiseline, jer se kao i željezo, apsorbira u gornjem dijelu probavnog trakta (dio crijeva koji je općenito najviše oštećen celijakijom). Folna kiselina nužna je za sintezu DNK, pa deficit folne kiseline ometa oporavak oštećenog tankog crijeva.  Folna kiselina i željezo ujedno su i terapija za anemiju.

Deficit kalcija i magnezija također se često javlja kod oboljelih od celijakije pa je stoga najprije potrebno odrediti status magnezija u organizmu, jer bez korekcije deficita magnezija, status kalcija i kalija najčešće se ne može korigirati suplementima. Ponekad se suplementacija magnezija mora provoditi intravenski ili apsorpcijom putem kože jer oralna suplementacija magnezija može izazvati dijareju. Kalcij i magnezij ublažit će grčeve mišića, a zajedno s vitaminom D daju se u svrhu prevencije osteoporoze.

Za normalizaciju rada probavnog sustava važni su vitamini B-skupine. Česta je malapsorpcija vitamina B12 (cijanokobalamin), čiji nedostatak uzrokuje pernicioznu anemiju i brojne neurološke poremećaje. Vrijednosti vitamina B12 normaliziraju se nakon uvođenja bezglutenske prehrane, ali simptomatski pacijenti zahtijevaju suplementaciju. Vrlo često slabljenje imunosnog sustava zahtijeva povremenu suplementaciju vitamina A, E i C.

Vitamin K ima važnu ulogu u probavi, potreban je za pravilno zgrušavanje krvi i formiranje koštanog tkiva. Kod oboljelih od celijakije čest je deficit ovog vitamina topljivog u mastima. Njegova suplementacija je bitna kako radi nadoknade deficitarnog nutrijenta tako i u svrhu prevencije hemoragije i osteoporoze. Pacijente treba upozoriti da uvijek rabe suplemente koji ne sadržavaju gluten ili njegove izvore. Poželjno bi bilo da uzimaju isključivo preparate s oznakom BEZ GLUTENA ili s oznakom  “prekriženog klasa”.

Uz kliničko praćenje i praćenje protutijela, s ciljem otkrivanja mogućih komplikacija ili pridruženih bolesti, treba kontrolirati kompletnu krvnu sliku, transaminaze, zalihe željeza, folnu kiselinu, vitamin D3, raditi probir na autoimunu bolest štitnjače te šećernu bolest kako bi se posložila personalizirana i raznolika bezglutenska prehrana i suplementacija.

KVALITETA BEZGLUTENSKE PREHRANE I ŽIVOTA CELIJAKIČARA

Posljednjih nekoliko godina nastoji se poboljšati kvaliteta bezglutenske prehrane. Objavljen je podatak da je čak 81% bolesnika na bezglutenskoj prehrani u roku od dvije godine dobilo na tjelesnoj težini. Uzrok leži, s jedne strane, u oporavku sluznice te boljoj apsorpciji hranjivih tvari, ali i, s druge strane, u hiperkaloričnoj bezglutenskoj prehrani koja se uglavnom temelji na povećanom unosu ugljikohidrata. Postavlja se i pitanje sadržaja i količine GMO-a u bezglutenskim namirnicama, pogotovo genetski modificiranog kukuruza koji se često dodaje u njih te mogućih negativnih posljedica na zdravlje bolesnika i razvoj bolesti uopće, no zasada nema važnih znanstvenih istraživanja koja bi rasvijetlila tu problematiku.

Smatra se da čak 36% bolesnika s celijakijom koja ne odgovara na prestanak unosa glutena ipak na neki način nesvjesno dolazi u kontakt s namirnicama koje sadržavaju gluten zbog nedovoljnog znanja i neprikladne obrade namirnica u procesu proizvodnje, a to dovodi do pojave glutena u prehrambenim namirnicama, kozmetici ili lijekovima ili, pak, neprikladnih deklaracija.

Bezglutenski proizvodi, iako često nutritivno deficitarni, veće su cijene od proizvoda koji sadrže gluten. Oboljeli i članovi obitelji često se suočavaju s manjom dostupnosti bg proizvoda, prekoračenim rokom trajanja te neadekvatnim skladištenjem tih proizvoda. Neadekvatno skladištenje može dovesti do kvarenja proizvoda i/ili kontaminacije glutenom. Dodatnim putovanjem u nabavku adekvatnih proizvoda koji su zapravo terapija, dodatno se povećavaju utrošena sredstva na bezglutensku hranu.

Mnoge osobe osjećaju se sputani celijakijom te su često anksiozni, disforični, ograničeni, a prisutan je i strah od stigmatizacije u školi, na poslu i među prijateljima, pogotovo prilikom zajedničkih proslava ili odlaska u restorane. Problem je i nedovoljno terapijskih mogućnosti, odnosno manjak bezglutenskih namirnica na izbor u trgovinama i bezglutenskih jela u restoranima napravljenim u kontroliranim uvjetima.

Poseban je problem prehrana u vrtićima i školama s obzirom na to da velik dio obrazovnih ustanova ne nudi bezglutenski jelovnik te stoga djeca moraju konzumirati obroke pripremljene kod kuće, što je još jedan oblik financijskog i vremenskog opterećenja roditelja. I to je jedan od faktora koji može pridonijeti stigmatizaciji djece. Kao posljedica toga može se javiti smanjena suradljivost u konzumaciji bezglutenske prehrane i posljedično smanjena kvaliteta života oboljelih.

Općenito se može reći da je suradnja bolja u osoba koje su više educirane o samoj bolesti i važnosti prikladne prehrane. Pridržavanje uputa o prehrani ovisi i o psihološkom statusu osoba te je slabija suradnja u bolesnika koji su se osjećali anksiozno, depresivno ili su bili izloženi stresu, a preporučuje se da cijela obitelj bude educirana i u što većoj mjeri da ostali članovi slijede bg prehranu. Mnoga jela i namirnice prirodno ne sadrže gluten, tako da ako se npr. pravi varivo od graška s povrćem i mesom (bez zaprške!), jedina razlika u tom obroku može biti tko od članova jede bezglutensko pecivo. Kod osoba koje imaju potporu grupe (obitelji, škole, prijatelja, partnera, kolega…) dokazan je veći postotak pridržavanja uputa o terapiji.

Poželjno je oboljele uputiti i na nacionalne ili lokalne udruge za oboljele od celijakije, gdje mogu dobiti mnoge korisne savjete. Jako sam sretna što se osnovala Udruga koja će svojim radom pomoći mnogima kroz konkretne i praktične savjete, ali i kroz podršku, te zajedničku borbu za bolja prava oboljelih.

Skrb za oboljele od celijakije, kao i za članove njihovih obitelji, zahtijeva integralni pristup različitih javnozdravstvenih i socijalnih službi kako bi se oboljeloj djeci i njihovim roditeljima olakšalo nošenje sa zahtjevima bolesti.

Nevena Pandža, mag.nutr.

klinička nutricionistica

FB i IG: nutricionizirajse

Reference:

Marčec, M., Antoljak, N. i Benjak, T. (2018). Celijakija – nedovoljno prepoznat javnozdravstveni problem. Liječnički vjesnik, 140 (9-10), 261-266.

Panjkota Krbavčić, I. (2008). Prehrana kod celijakije. Medicus, 17 (1_Nutricionizam), 87-92.

Knez, R., Ružić, K., Nikšić, M. i Peršić, M. (2011). Kvaliteta života djece oboljele od celijakije i utjecaj bolesti na cijelu obitelj. Medicina Fluminensis, 47 (1), 48-52.

Mišak, Z., Hojsak, I., Despot, R., Jadrešin, O., Kolaček, S., Konjik, V., … Žaja, O. (2022). Celijakija – nove smjernice, što je zaista novo? – dijagnostički postupnik Hrvatskog društva za pedijatrijsku gastroenterologiju, hepatologiju i prehranu Hrvatskog liječničkog zbora. Liječnički vjesnik, 144 (Supp 1), 43-49.

Bituh, M., Žižić, V., Panjkota Krbavčić, I., Zadro, Z. i Colić Barić, I. (2011). Bezglutenski proizvodi namijenjeni osobama s celijakijom nisu dobar izvor folata i vitamina B12. Food Technology and Biotechnology, 49 (4), 511-516.

Aljada B, Zohni A, El-Matary W. The Gluten-Free Diet for Celiac Disease and Beyond. Nutrients. 2021 Nov 9;13(11):3993.

Prakriti Jnawali, Vikas Kumar, Beenu Tanwar. Celiac disease: Overview and considerations for development of gluten-free foods, Food Science and Human Wellness, Volume 5, Issue 4, 2016, Pages 169-176.