
Autor: dr. sc. Anita Kolobarić, dr. med., specijalist pedijatrije
Europsko društvo za pedijatrijsku gastroenterologiju, hepatologiju i prehranu (ESPGHAN) redovito ažurira i dopunjuje preporuke za dijagnozu celijakije u skladu s najnovijim znanstvenim spoznajama. Prve preporuke za postavljanje dijagnoze celijakije izašle su 1969. godine. S vremenom su se dijagnostički kriteriji mijenjali, od toga da je za dijagnozu celijakije bilo potrebno učiniti tri biopsije sluznice tankog crijeva (pod opterećenjem glutenom, za vrijeme bezglutenske prehrane i nakon ponovnog opterećenja glutenom) do toga da se danas dijagnoza celijakije u određenim uvjetima može postaviti i bez biopsije.
Dijagnostički postupak
Dijagnoza celijakije temelji se na kombinaciji kliničke slike, seroloških i patohistoloških nalaza. Protutijela specifična za celijakiju su protutijela na tkivnu transglutaminazu (antitTG), endomizijska protutijela (EMA) i protutijela na deamidirani peptid glijadina (DGP).
Navedena protutijela mogu biti imunoglobulin (Ig) A i IgG klase, ali samo ona IgA klase smatraju se visoko osjetljivima i specifičnima za celijakiju dok protutijela IgG klase imaju relativno visoki postotak lažno pozitivnih nalaza.
Preporučeni testovi
Prema preporukama, kao početni test u dijagnostičkom postupku kod sumnje na celijakiju najprikladnije je učiniti antitTG IgA uz ukupni IgA (da se isključi postojanje IgA deficijencije). Kod osoba s niskom koncentracijom IgA potrebno je učiniti protutijela IgG klase (DGP IgG, EMA IgG ili antitTG IgG).
Vrijednosti antitTG IgA povišene više od 10 puta od gornje granice normalnog referentnog intervala dobar su prediktor celijakiji svojstvene enteropatije (Marsh 2–3) te toj djeci možemo postaviti dijagnozu celijakije bez biopsije uz uvjet da imaju pozitivna EMA iz drugog uzorka krvi.
Kod povišenih vrijednosti antitTG manje od 10 puta potrebno je učiniti biopsiju tankog crijeva. U slučaju nepodudarnih rezultata između antitTG IgA i patohistologije, ponekad je potrebno zatražiti i drugo mišljenje patologa.
Praćenje nakon postavljene dijagnoze
Nakon postavljene dijagnoze celijakije tijekom prve godine, odnosno dok simptomi nestanu i dok vrijednosti protutijela ne dođu na normalne vrijednosti, liječnik naručuje dijete svakih 3–6 mjeseci na kontrolni pregled.
Po normalizaciji protutijela i prestanku simptoma kontrole se provode svako 1–2 godine. Osim kliničkog praćenja, antropometrijskog mjerenja (tjelesna masa, visina i indeks tjelesne mase), traženja mogućih znakova komplikacija same celijakije ili pojave nekih drugih pridruženih bolesti koje su uz celijakiju češće, tijekom kontrolnih pregleda potrebno je kontrolirati i laboratorijske nalaze (kompletna krvna slika, šećer, feritin, folna kiselina, vitamin D3, transaminaze, hormone štitnjače).
Kontrolna biopsija u dječjoj dobi
U dječjoj dobi nije potrebno raditi kontrolnu biopsiju sluznice tankog crijeva, osim ako izostane klinički odgovor na bezglutensku prehranu, a isključilo se eventualno nepridržavanje bezglutenske prehrane.
Psihološki aspekt i podrška
Pravovremeno prepoznavanje i postavljanje dijagnoze celijakije te pravilno liječenje dovodi do nestanka simptoma i oporavka djeteta, sprječava razvoj komplikacija i poboljšava kvalitetu života.
I na kraju, osim bezglutenske prehrane i redovitih kontrolnih pregleda, od velike je važnosti djeci oboljeloj od celijakije kao i njihovim roditeljima dati do znanja da nisu sami. Povezivanjem s ljudima koji imaju isti problem riješit će ih straha i stigme koja se povezuje s ovom bolešću, olakšati im stvaranje novih i prilagođenih navika te smanjiti učestalost nepridržavanja bezglutenske prehrane u okviru potrebe da se prilagode vršnjacima.
Pravovremeno prepoznavanje i postavljanje dijagnoze celijakije te pravilno liječenje dovodi do nestanka simptoma i oporavka djeteta.