Prvi korak u hodu s celijakijom
Spomenuli smo da je prvi korak u hodu s celijakijom prihvaćanje za koje nam je potrebno vrijeme.
Drugi korak je upoznavanje s njenom prirodom. Što je celijakija?
Povijest bolesti
Termin „celiac“ potječe od grčke riječi ,,koelia” (koiliakos), što znači abdominalni.
Ovaj naziv uveden je u 19. stoljeću kao prijevod onoga što je u antičkoj Grčkoj opisano kao oboljenje koje je prvi put spomenuo grčki liječnik Aretaeus iz Kapadokije. Aretaeus je dao prvi opis simptoma bolesti koja je kasnije identificirana kao celijakija.
U 19. stoljeću, britanski liječnik Samuel Gee dao je prvi detaljniji opis bolesti, uključujući njene simptome i preporuke za liječenje. Gee je primijetio da se simptomi poboljšavaju kada se pacijentima ukloni određena hrana iz prehrane.
Ipak, tek je u 20. stoljeću otkrivena povezanost između celijakije i glutena.
Veliki napredak u razumijevanju bolesti
Veliki napredak u razumijevanju celijakije postignut je pedesetih godina prošlog stoljeća, zahvaljujući radovima Dr. Willem Dickea, zajedno s Dolfom Weyersom i Janom van de Kamerom.
Ključni trenutak u ovom procesu bio je tijekom Drugog svjetskog rata, kada su mnoge zemlje, kao Nizozemska, doživjele ozbiljne nestašice hrane, uključujući pšenično brašno.
Tijekom rata, zbog ratnih okolnosti, pšenično brašno postalo je nedostupno.
Zanimljivo je da su tadašnje studije pokazale da su se kod djece koja su ranije patila od simptoma celijakije, ti simptomi značajno smanjili ili potpuno nestali kada su prestali konzumirati pšenično brašno.
Nakon rata, kada je opskrba pšeničnim brašnom ponovno postala redovita, simptomi su se vratili.
Ova otkrića dovela su istraživače do zaključka da je gluten uzrok celijakije, što je predstavljalo prekretnicu u razumijevanju bolesti.
Dicke, Weyers i Van de Kamer nastavili su sa svojim istraživanjima i eksperimentima koji su dodatno potvrdili ovu povezanost između glutena i celijakije.
Njihov rad omogućio je razvoj učinkovitih dijagnostičkih metoda i tretmana temeljenih na bezglutenskoj prehrani.
Ova otkrića su bila presudna za razvoj modernih pristupa u dijagnostici i liječenju celijakije.
Prihvaćanje dijagnoze i suočavanje s promjenama
Otkrivanje dijagnoze često donosi brige, strahove, pa čak i stresne promjene u svakodnevni život oboljele osobe i njezine obitelji.
Iako svaka dijagnoza može na prvi pogled izazvati nelagodu, važno je razumjeti da ona donosi razjašnjenje zdravstvenog problema koji nam je možda bio poput “mitskog” bića.
Sada, kada znamo uzrok, možemo bolje razumjeti što trebamo raditi kako bismo unaprijedili svoje zdravlje i kvalitetu života.
Stoga je prvi korak u hodu s celijakijom – prihvaćanje dijagnoze.
To ujedno znači prihvaćati gubitke koje sa sobom nosi i promjene koje iziskuje.
Kod djece koja se suočavaju s ovom dijagnozom bitnu ulogu igra roditelj.
Djeca često uče kroz modeliranje ponašanja svojih roditelja, stoga je važno da roditelji pokažu razumijevanje i pozitivan stav prema životu s dijagnozom.
To pomaže djeci da bolje razumiju i prihvate svoje stanje, da surađuju tijekom liječenja u različitim stadijima njihova sazrijevanja, te da se uspješno uključe u socijalno okruženje.
Osjećaji tjeskobe, ljutnje, straha, krivnje i razočaranja mogu se razlikovati od osobe do osobe i ovise o našem iskustvu, dobi, stupnju razvoja te mehanizmima suočavanja i obrane.
Za prihvaćanje bolesti, osobito kronične i autoimune, potrebno je VRIJEME, kao i prilika da izrazimo svoja osjećanja i pronađemo podršku, a ponekad i stručnu pomoć, kako bismo lakše prošli kroz ovaj proces.