Prije bilo kakvih testiranja, iznimno je važno da nekoliko tjedana prije testiranja konzumirate hranu koja sadrži gluten, i ne prelazite još na bezglutensku prehranu, jer bi testovi u suprotnom mogli biti lažno negativni.
Pet je važnih koraka koji pomažu kod dijagnostičkog postupka, a to su:
1) Klinička sumnja na celijakiju
Dobro poznavanje prirode bolesti važno da bi se uopće posumnjalo na postojanje bolesti. Kad je prisutna klasična klinička slika dijagnoza se utvrdi relativno lako, no širok raspon različitih simptoma kojima se bolest može očitovati u više od polovice bolesnika otežavaju te mogu značajno odgoditi postavljanje dijagnoze, zbog čega je važno podizati svijest o ovoj bolesti i na nju češće posumnjati. Stoga, bez kliničke sumnje na celijakiju, uzimanja adekvatne anamneze i statusa bolesnika nema pravodobnog postavljanja dijagnoze celijakije.
2) Serološko testiranje
Osobu sa sumnjom na celijakiju liječnik treba uputiti, ovisno o dobi, pedijatru ili internisti gastroenterologu, koji će zatražiti testiranje krvi (serološko testiranje). Ono podrazumijeva detekciju antitijela u serumu, te se savjetuje odrediti ukupni IgA i anti-tTG-IgA.Testiranjem krvi s velikom sigurnošću se može postaviti opravdana sumnja na celijakiju testirane osobe. Međutim, negativni test antitijela ne isključuje celijakiju s potpunom sigurnošću!
3) Biopsija sluznice tankog crijeva
U slučaju pozitivnih krvnih pretraga na celijakiju, potrebno je načiniti i endoskopiju, koja je još uvijek ,,zlatni standard“ u postavljanju dijagnoze. Kod endoskopije se uzimaju uzorci sluznice crijeva koji se šalju na patohistološku dijagnostiku. Patolog u uzorcima tkiva analizira postoje li promjene građe sluznice koje se javljaju kod celijakije i drugih bolesti. S obzirom na to da u mnogim slučajevima oštećenja sluznice nisu jednako raspoređena za histološku analizu potrebno je uzeti više uzoraka tkiva s različitih mjesta tankog crijeva. promjene crijevnih resica dovode do njihovog zadebljanja, skraćivanja i promjene oblika, a u najtežim slučajevima se vidi potpuno izravnana površina sluznice. Histološki se celijakija klasificira po Marsh Oberhuber klasifikaciji. Stupanj 0 odgovara urednoj sluznici, a stupanj 3c odgovara potpunoj atrofiji resica. Za dijagnosticiranje celijakije potrebno je imati nalaz Marsh 2 ili 3, dok se Marsh 1 ne smatra dovoljnim za dijagnozu.
4) Genetsko testiranje na HLA DQ heterodimer
HLA-tipizacija je predložena od strane Europskog društva za gastroenterologiju, hepatologiju i pedijatrijsku ishranu (ESPGHAN) kao korisna dijagnostička metoda u isključivanju dijagnoze celijakije i treba ga odrediti u slučajevima nesigurne dijagnoze. Naime, celijakija se smatra kao multiorganska bolest sa snažnom genetskom predispozicijom. Studije su pokazala da više od 95% oboljelih od celijakije nosi HLA DQ2 ili DQ8 haplotip. Pretpostavlja se da oko 30% do 40% populacije je nositelj HLA DQ2 i/ili 8 haplotipa, ali samo manji dio njih nekada u životu razvije celijakiju. Osobe koje nisu nositelji HLA DQ2 i/ili 8 haplotipa imaju minimalnu predispoziciju za razvijanje celijakije te kod osoba s negativnim genetički testom na HLA DQ2 i DQ8 celijakija se s velikom mogućnošću može isključiti.
5) Pozitivan klinički odgovor na bezglutensku prehranu
Procjena kliničkog odgovora na bezglutensku dijetu nezaobilazan je element u postavljanju definitivne dijagnoze bolesti. Zapažanjem kliničkog odgovora i kontrolom laboratorijskih nalaza koji potvrđuju poboljšanje stanja bolesnika i oporavak apsorptivne funkcije crijeva potvrđuje se pozitivan odgovor na uvedenu bezglutensku dijetu.
Pored gore navedenih koraka, danas brojne online ljekarne nude i kućni test na celijakiju. Imajte na umu da i najbolji i najosjetljiviji kućni test ponekad može pokazati lažno pozitivno ili lažno negativne rezultate te da „prava“ dijagnoza celijakije može doći isključivo od liječnika i to nakon opsežne dijagnostičke obrade. Također, dosta je važno koji tip celijakije imate (ako ste potvrdili celijakiju kućnim testom) pa savjetujemo da ipak posjetite liječnika.